Vjerujem u anđele!

Svakoga dana početi iznova
od Vjerujem u anđele, 14. siječanj 2011 u 8:49

U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikh briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja: "Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."

I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.

"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam nšta. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.

Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"

Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo čiiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."

"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo da li ćemo ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".



Bože hvala ti na današnjem danu.


Eto.Došla sam na svoju stranicu facebooka i dočekao me ovaj tekst. Neznam zašto, ali me ponukao da se zamislim i da isti preselim na moj blog. Neka me svako toliko podsjeti kako stvarno puno istine ima u ovom napisu i da ne bi smjeli preskočiti ništa od ovih redaka.
Ovo vrijeme jurnjave za životom i svim njegovim nametima, učinilo nas robom sekundi a ne sati i dana. Sve nam se svelo na ograničenje i na šablone, tako da se malo tko više kreće izvan toga.Gdje smo? Kuda idemo? Po meni, samo u sve veći jaz,dubine gdje sve postaje novac i samo novac,a one ljudske vrijednosti se gube. Žao mi je...ali hajde da se pokušamo vladati ovako kako piše u ovom postu..Svakoga dana počnimo iznova...