Ja i poneki stih..onako između čekanja na sutra...

Štefanija Soldan

Noćas opet spavaš tu pored mene,
I isto je sve po tko zna koji put.
Dajem ti sebe do kraja,
I nije me sram,iako znam
kad jutro probudi prvi ptičji pjev otići ćeš,
možda zauvijek..strah me svitanja. buđenja i pitanja...
Gdje si ,s kim si i da li ti išta značim?
Volim te..to je jedino što znam bez razmišljanja..
Noćas sam opet bila tvoj bijeg ,
I skinula ti s lica nemire,
a nisam te pitala od ćega te branim u ovim nočima koje
mi gurneš pod kožu i nedaš mi da se odvojim od tebe.
Jer jutro kad svane nas više neće biti.
tko zna možda zauvijek..ali tko zna...
Možda jednoga dana i reči ćeš,uz neku priču iz prošlosti
onako kao da otreseš svoj stari kaput i ispadnem iz nekog
rukava sjećanja ,
Pa makar i tad...Htjela bih znati..Toliko vjeruj
dužan si ovoj ljubavi.....