Probudi me u proljeću

Probudi me samo
s okusom prvih trešanja na usnama,
I nek u sobu nam uđe miris cvjetova jasmina,
Probudi me samo
u proljeću, onom kad ništa neće biti važno,
osim nas.
Nisu mi godine slomile dušu,
ni snjegovi naborali lice,
samo tuga što više te nema
u ono vrijeme kad s juga
vraćaju se ptice.
Jesmo li se voljeli previše tada,
da smo čak grijehom učinili si sreću,
i pali na dno prevare i laži
tražili ljubav, od ove još veću.,
Sad stojim na stijeni od tuga
i čekam da opet nadvije se duga
u proljeću ovom ko nekad da te ljubim
                                              

           Štefanija Soldan