Evo još jedne od mojih pjesama koja je nikla iz radionice, na žalost sada pokojnog skladatelja Đ.Novkovića i mene. Godine 1997. Mate je počeo izlaziti iz teškog životnog razdoblja .Mnogi se od vas sječaju tih dana kad je ovaj vrsni pjevač pao u veliku tugu zbog gubitka sina Edija...Ah ta luda ratna vremena. ...Nek se nikad više ne ponove takvi dani....I onda se polako počeo buditi i vračati životu. Tako je i nastala ova pjesma ... Simbolična za ovog izvođača.kojeg mislim da svi volimo još uvijek rado vidjeti i na sceni i poslušati...
O meni
- Stefiart
- Rijeka, Primorsko Goranska, Croatia
- Akvarelist i tekstopisac......Nitko nezna gdje su naše granice svih mogućnosti. Otkrivamo se svaki dan i zato "Samo nebo nek nam bude granica"..!!!!!!!! Rođena sam 17.04.55.godine, u malom Zagorskom selu Mađarevu, pokraj Novog Marofa.Već u ranom djetinjstvu su me uzimale boje oko mene.Živopisne i mirisne livade,potoci,šume,i sve to je u meni tinjalo godinama, dok se evo nije napokon ta lavina pojavila na vrhu i počela teči. Ali sad više nisu tu samo "zeleni bregi" rodnog kraja, već i sredina u kojoj živim.Jer me život proveo cestama sudbine. I neka. Bogatija sam za mnoga iskustva u životu i čvršća od mnogih izazova. Za još mnoga sutra s vama Stefiart !!!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na posjeti i komentarima!