U satima sa samom sobom

Ponekad je više nego dobro biti sam sa sobom . Zašto ??

Onako ,čisto da se preispitaš i da vidiš svoje greške,ili pak prevelike zamahe koje nisi u mogućnosti dovesti do kraja.
A možda si došao pred zid i ne vidiš više ništa ni ono iza ni ono tamo preko njega?
Započnimo rušiti sve te gluhe prepreke i učinimo si malen prolaz ..Iako uzak bit će dovoljno velik da se provučeš i da se oslobodiš.. Nikome nije ugodno stati i osjetiti da si sputan i da su ti stopala okovana lancima nemoći.
I onda kad udahneš zrno jakosti i osjetiš strujanje novih odluka u venama shvatiš ds si se pronašao i da si bacio sa sebe sve one stare istrošene kapute koji su navukli toliko prašine na sebe da je bilo vrijeme za novo ruho.

Proljeće je...vrijeme je da se očiste svi naši kutovi u tijelu koji su postali nepokretni i uspavani. Dajmo da nam se duša raspojasa i da nam se vrati osmjeh ...Toliko malo nam treba za jedan dobar korak u san ,u sreću i mir...
Samo poslušati sebe i svoj unutarnji glas da si to ti, i da ti, bez svih onih nakupljenih privjesaka načičkanih gomilom kopija i privida veće tuđe sreće, možeš upravo to što želiš biti, sretan i nesputan. Raširi svoja krila i poleti u mirisna polja rascvjetalog proljeća koje te zove ..Odazovi se...Čvrstom odlukom i mahni rukom na ono sve iza sebe....Ostani sam sa sobom na čas i veži se za krila novog dana koji dolazi.....Vaša Stefiart!