O meni

Moja fotografija
Rijeka, Primorsko Goranska, Croatia
Akvarelist i tekstopisac......Nitko nezna gdje su naše granice svih mogućnosti. Otkrivamo se svaki dan i zato "Samo nebo nek nam bude granica"..!!!!!!!! Rođena sam 17.04.55.godine, u malom Zagorskom selu Mađarevu, pokraj Novog Marofa.Već u ranom djetinjstvu su me uzimale boje oko mene.Živopisne i mirisne livade,potoci,šume,i sve to je u meni tinjalo godinama, dok se evo nije napokon ta lavina pojavila na vrhu i počela teči. Ali sad više nisu tu samo "zeleni bregi" rodnog kraja, već i sredina u kojoj živim.Jer me život proveo cestama sudbine. I neka. Bogatija sam za mnoga iskustva u životu i čvršća od mnogih izazova. Za još mnoga sutra s vama Stefiart !!!

subota, 29. siječnja 2011.

TIK TAK...slikopaž... hahaha

Probudi me u proljeću

Probudi me samo
s okusom prvih trešanja na usnama,
I nek u sobu nam uđe miris cvjetova jasmina,
Probudi me samo
u proljeću, onom kad ništa neće biti važno,
osim nas.
Nisu mi godine slomile dušu,
ni snjegovi naborali lice,
samo tuga što više te nema
u ono vrijeme kad s juga
vraćaju se ptice.
Jesmo li se voljeli previše tada,
da smo čak grijehom učinili si sreću,
i pali na dno prevare i laži
tražili ljubav, od ove još veću.,
Sad stojim na stijeni od tuga
i čekam da opet nadvije se duga
u proljeću ovom ko nekad da te ljubim
                                              
           Štefanija Soldan

ponedjeljak, 24. siječnja 2011.

ZAMISLI... od Vjerujem u anđele, 24. siječanj 2011 u 9:04

ZAMISLI...

od Vjerujem u anđele, 24. siječanj 2011 u 9:04

Zamisli...
da je ovog trenutka Božji anđeo tu pokraj tebe.
Tišina...
Budi miran i prisjeti se svih problema koje bi htio riješiti.
Sve što te tišti, sve što te čini nesretnim, sve što te deprimira, sve što te čini potištenim...
Čak i svoj strah od budućnosti strah od toga da ćeš učiniti nešto pogrešno, da ćeš izabrati krivo.
Razmisli ovaj tren baš o svemu. Otvori svoje srce i zamisli da predaješ sve to sada Bogu.
Upotrijebi svoje ruke kao sredstvo prijenosa. Zamisli to uručivanje sada, kao netko tko nosi veoma tešku torbu drugoj osobi, da joj ta osoba taj teret ponese.
A sada zamisli...
sve dobro što bi htio da ti se dogodi, za čim čezneš ili pomisli na nešto lijepo što ti se već dogodilo u tvome životu...
Svih trenutaka sreće, radosti, prijateljstva, uzbuđenja, mira, ljubavi...
Smjesti sve to u svoje ruke, onako u mislima i učini taj korak da to čvrsto zadržiš u svom srcu kao netko tko čuva svoje dragulje u maloj kutijici.
Smjesti to blago duboko u sebi i zahvali, s puno vjere, iskreno od sveg srca. Budi zahvalan za sve dobro što ostaje i za sve loše što odlazi. Broji do tri, diši duboko.
A sada...
Zamisli da je anđeo poletio i ponio tvoje molbe Bogu.


I Bog te blagoslovio DANAS SUTRA i ZAUVIJEK
Ovo nisu moje zamisli, ali toliko su snažne i toliko divne da ih je vrijedno podijeliti i ponuditi svima vama za Dobro jutro! ZAMISLITE SI! Vrijedi to učiniti ! Ja jesam i divan je osjećaj.

nedjelja, 23. siječnja 2011.

Amir Kazic Leo - Moje nebo

A ovo je za mene od posebnog značenja. 1997 godine natjecanje za pjesmu Eurovizije. DORA 1997.god. Opatija... Leo je sjajno interpretirao ovu nježnu pjesmu autora glazbe Đ.Novkovića, teksta Š.Soldan,E.Matešić i aranžman J.Feher. U ukupnom zbroju glasova pjesma je dobila vrlo visok plasman, čak treće mjesto. Malo je falilo...zar ne? A tko zna što još može biti sutra. Idemo dalje!...S lijepim pozdravom i osmjehom za vas, vaša Stefiart..

Mišo Kovač - Hej živote što me snađe LIVE

Kad vidim da netko pjeva moje stihove s toliko puno žara, onda  sama sebi govorim ,idi dalje, sad više nema odustajanja...I to je to, jer čovjek kad uspije nešto učiniti u životu da ga čini sretnim, a usput i druge ljude dotakne do duše sa time što radi ,onda znaš da je vrijedilo truda i muke...Evo još jedne moje pjesme u izvedbi Miše Kovača iz riznice zlatnih pjesama ovog izvođača. Autor glazbe- Zrinko Tutić, teksta- Š.Soldan, aranžman- Nikša Bratoš.

Škender - Čovjek bez sna

Isti autori ..Đ.Novković/ Š.Soldan..I rezultat poslušajte.::::::::::   :-))

subota, 22. siječnja 2011.

Zdravko Skender - Sve na tebe jos me podsjeca

Mišo Kovač Osječam se jači 1997

Evo još  jedne od mojih pjesama koja je nikla iz radionice, na žalost sada pokojnog skladatelja Đ.Novkovića i mene. Godine 1997. Mate je počeo izlaziti iz teškog životnog razdoblja .Mnogi se od vas sječaju  tih dana kad je ovaj vrsni pjevač pao u veliku tugu zbog gubitka sina Edija...Ah ta luda ratna vremena. ...Nek se nikad  više ne  ponove takvi dani....I onda se polako počeo buditi i vračati životu. Tako je i nastala ova pjesma ... Simbolična za ovog izvođača.kojeg mislim da svi volimo  još uvijek rado vidjeti i na sceni i poslušati...

petak, 14. siječnja 2011.

Vjerujem u anđele!

Svakoga dana početi iznova
od Vjerujem u anđele, 14. siječanj 2011 u 8:49

U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikh briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja: "Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."

I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.

"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam nšta. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.

Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"

Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo čiiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."

"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo da li ćemo ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".



Bože hvala ti na današnjem danu.


Eto.Došla sam na svoju stranicu facebooka i dočekao me ovaj tekst. Neznam zašto, ali me ponukao da se zamislim i da isti preselim na moj blog. Neka me svako toliko podsjeti kako stvarno puno istine ima u ovom napisu i da ne bi smjeli preskočiti ništa od ovih redaka.
Ovo vrijeme jurnjave za životom i svim njegovim nametima, učinilo nas robom sekundi a ne sati i dana. Sve nam se svelo na ograničenje i na šablone, tako da se malo tko više kreće izvan toga.Gdje smo? Kuda idemo? Po meni, samo u sve veći jaz,dubine gdje sve postaje novac i samo novac,a one ljudske vrijednosti se gube. Žao mi je...ali hajde da se pokušamo vladati ovako kako piše u ovom postu..Svakoga dana počnimo iznova...